|
|
LIFE
ponedjeljak, 09.01.2006.
Odmor!
Bok ljudi!
Znati li kakav je osjećaj kada vas nakon napornog rada i iscrpljenosti netko baci u vakum 4 dana, pod narkozu? To se meni dogodilo.
Radio sam non stop, dežurao u firmi i došla je Nova godina. Za Novu godinu otišao sam poslovno na četiri dana u grad koji mi je jedan od najdražih. Koliko god je bilo posla, nakon ta 4 dana osjećao sam se kao da sam se probudio.
Konačno sam imao malo vremena za odmor prošlih dana, pa evo sad pišem. Sutra ću se potrudit skinut slikice s moba jer mi je fotić crko, pa nisam niš slikao. Kiša me prala cijelo vrijeme. Par slika u mobu su super. Pohvalit ću se sa njima možda već sutra. Trebam naučit kako se posta slika u blog:)
Dakle, što da kažem... Sutra ću pisati o doživljajima. Gdje? Možda već znate, a ako ne znate, čitajte sljedećih dana.
Svima Vam želim najbolju godinu ikad!
Romeo
|
petak, 23.12.2005.
Good news!
post posvećen: Juliere
I tako ja čitam blogove, i ajde da malo pogledam onaj od Juliere jer na njemu nisam već dugo bio. I tako čitam o onom boru na Stazione di Termini na kojeg su zalijepili pisma sa željama za Božić. Usput pomislim što bi moglo biti da upoznam Juliere i da odemo na kavu.
Ti Talijani me živciraju skroz: "Scusate per ignoranza", "Scusate per la invasione", "Scusate per il disturbo" Tako su jebeno dosadni... Zovu me na posao svaki dan i pišem im mailove svaki dan. Mrzim sjevernjake! Oni su glupi i zatucani a još uz to su i lijeni! Južnjaci su zatucani ali bar imaju duha, smijeha, veselja. Ma zatucani su skroz, moraš ih svugdje za rukicu vodit!
I tako se ja ujutro probudim s pomisli što bi ja mogao staviti na onaj bor na Stazione di Termini.
I tako ide dan i nazove mene šefica. I sad mislio sam, poslušat ću što ima za reć, pa ako me odkanta, onda ću joj doć i istrest sve u facu! Mislim da joj se u glasu čulo zadovoljstvo s obzirom na to kako sam joj davao usmeni izvještaj o predhodno obavljenom zadatku opisanom u prethodnom postu. To je šefica s honorarnog posla, s posla koji volim. I tako ona ispriča sve spomene ali i dodijeli mi novi zadatk za Novu godinu!
Nakon što sam završio razgovor, mislim da su stanodavci mislili da sam prolupao! Pustio sam na radiu omiljeni divlji ritam (o tome u sljedećim postovima) i rasplesao se po stanu!
I što je najbolje, moja pomisao kako bi mogao do Juliere i do onog bora objesit želju, postala je stvarnost! E sad je pitanje hoće li ona imati vremena i volje otići sa mnom na kavu.
Nadam se samo da neću morat puno radit i da ću moć dočekat Novu godinu u dobrom okružju, u dobroj atmosferi. I da ću moći uživati.
|
ponedjeljak, 19.12.2005.
Sjedi Romeo, dobar 3!
I tako sam se ustao ujutro i osjećao sam se poput malog djeteta koje ne želi ići u vrtić. Htio sam tako ostati doma. No to je uvijek osjecaj otpora pred izazovom.
Povjeren mi je dvodnevni posao, na drugom poslu, onom kojeg volim. Zadatak u takvom obliku nisam još obavljao tako da mi je to zapravo bilo prvi put.
Imao sam malo vremena za pripremu jer sam na prvom poslu radio popodnevnu smjenu i dolazio doma umoran. Dva dana prije spavao sam po tri sata. Ali, kroz godine ipak mi je doslo nesto do glave. Priprema! Večer prije, pripremio sam sve stvari tako da sam bio spreman uzeti ih i krenuti čim se probudim.
Zadatak sam započeo dobro. Trema nije bila strašna. Jedino mi je bila muka što nisam imao vremena za odličnu pripremu. Opustio sam se i išlo je ok. Gomila ljudi s kojima sam bio je isto bila ok. Onda sam malo zakiksao (nista strašno) i postao malo nervozan, što su ljudi osjetili. Ali sve se sredilo dobro. U trećoj situaciji sam se izvukao i ispalo je dobro. U četvrtoj situaciji sam briljirao i uz pomoć večernjeg ugođaja i svjetlosnih dekoracija uspio zadovoljiti ljude. Drugo jutro situacija super, situacija dva super, sve ide, drzim situaciju pod kontrolom. Na povratku sve u redu. I sad pri kraju jos napravim predstavljanje koje nije bilo obavezno jer uvijek kad nesto radim, radim 100%. I rekao sam jednu stvar za koju sam mislio da nije tocna i da sam se sjebao. Sitnica koju nitko nije primjetio. I pao mi je feeling. I sad pogledam na net - i vidim da nisam sjebao! Da je to bilo tocno! I sad mi se feeling digao!
Zaradio sam pljesak! Dva puta! I dobio kutiju čokoladnih kuglica. He, he:)
Tokom obavljanja zadatka osjećao sam se kao klinac u petom razredu koji nije naučio i kojeg sjedokosa profesorica iz povijesti muči pred pločom (asocijacija iz prošlosti:) I na početku nema pojma, onda zabriljira i nekako dovede ispitivanje kraju. I profesorica mu upiše 3. I ja sam sebi jučer upisao čvrstu trojku! I zadovoljan sam! Yahooooooooo!
|
|
|